Vukovići
Vlatko Vuković Kosača bio je vojvoda i gospodar Huma i jedan od najboljih vojvoda kralja Tvrtka I.
Vlatko je vladao Humom u drugoj polovini 14. vijeka i na tom mjestu je naslijedio oca, velikog vojvodu Vuka, a od bliske rodbine imao je brata Hranu, čiji ga je sin Sandalj kasnije naslijedio. Bio je jedan od osnivača aristokratske porodice Kosač koja je vladala tim područjima i najbolji vojskovođa kralja Stefana Tvrtka Prvog Kotromanića.
Kada su Turci, predvođeni pašom Lala Šahinom (koji je vodio Turke u Maričkoj bici), 1388. godine prodrli u Kraljevinu Bosnu, Vlatko im se suprotstavio 27. avgusta, nedaleko od Bileće, i pobijedio ih. Bitka je završena potpunim porazom Osmanlija, u boju se i sam Lala Šahin jedva spasio, dok su gubici u Vlatkovim redovima bili neznatni.
Kao svjedok se spominje u povelji kralja Tvrtka od 10. aprila 1378. godine. Bio je jedan od povjerljivih ljudi kralja Tvrtka i poslanik u pregovorima sa dalmatinskim gradovima i Dubrovnikom.
Bio je na čelu odreda koji je kralj Tvrtko poslao knezu Lazaru u boj na Kosovu, a oni su formirali levo krilo srpske vojske u Kosovskoj bici, koje je bilo na udaru Bajazita I. Vlatko je sa sobom ponio i top koji je dobio od svog susjeda dubrovačkog kneza, budući da je bio u dobrim odnosima s Dubrovačkom republikom, a taj top će kasnije biti jedino topničko oružje u Kosovskoj bici.
U borbi je imao toliko uspjeha da je kralju Tvrtku u dva maha poslao vijest o hršćanskoj pobjedi. Po završetku borbi vratio se u Kraljevinu Bosnu donoseći sa sobom vijest o srpskoj pobjedi na osnovu koje je Tvrtko slao izvještaje o velikoj hršćanskoj pobjedi u čiju su slavu u Parizu zazvonila crkvena zvona. U jednom dubrovačkom spisu o Kosovskom boju stoji:
,,1389, 15. juna, na Vidovdan, u utorak, bila je bitka između Srba i turskog cara. Među Srbima bili su: Lazar, srpski kralj, Vuk Branković i Vlatko Vuković, vojvoda. I bi velika pogibija i turska I srpska i malo ih se vratilo natrag; Car Murat ubijen bi, a i srpski kralj. Pobede nisu dobili ni Turci ni Srbi, jer je bila velika pogibija. Boj je bio na Kosovu polju.”
Umro je 1392. godine, a naslijedio ga je rođak Sandalj Hranić. Na njegovom grobu u blizini današnjeg sela Boljuni, nedaleko od Stoca u Hercegovini, nalazi se krst s natpisom s kraja 15. vijeka. Natpis glasi:
,,Ase leži dobri junak i čoek Vlatko Vuković”
